Reformational understanding of Holy Scripture interpretation: In a fix between the Biblicism, "papists" and “schwermers”

U radu se tematiziraju osnovne postavke koje su ključne za genezu i razumijevanje reformacijskog načela sola scriptura. Pozornost se najprije posvećuje crkveno-povijesnoj situaciji, situaciji u kasnosrednjovjekovnoj pobožnosti, odnosno egzistencijalnoj vjerničkoj situaciji u kasnom srednjem vijeku. Kritički se osvrće na glavna obilježja pučke pobožnosti u kasnom srednjem vijeku. Reformaciju se pritom prikazuje kao pokret koji je u svome velikom dijelu i sam proizašao iz težnje kasnosrednjovjekovnog čovjeka da zadobije Božju milost, ali u isto vrijeme i kao pokret koji je tu težnju postupno artikulirao na drugačiji, sebi svojstven način. U kontekstu ove „drugačije artikulacije“, pri čemu je reformacija dijelom nasljedovala i kasnosrednjovjekovni pokret devotio moderna, promatra se i nastanak principa sola scriptura. U radu se nadalje razmatraju i otvorena pitanja koja postavlja, odnosno ostavlja reformacijsko geslo sola scriptura. Pokazuje se kako se primjereno razumijevanje reformacijskog principa sola scriptura nalazi u permanentnom izazovu balansiranja te svojevrsnom „škripcu“ između triju opcija u odnosu prema Bibliji: prema biblicizmu i/ili biblijskom fundamentalizmu koji se na poseban način razvio unutar protestantizma, prema rimokatoličkom pristupu koji, nadovezujući se na dio srednjovjekovne teološke tradicije, zastupa stav o tome da je mjerodavno tumačenje Biblije pridržano Crkvi, odnosno crkvenim autoritetima i u prošlosti (Tradicija) i u sadašnjosti (papa, odnosno crkveno učiteljstvo) te prema zanesenjačkom, odnosno tzv. švermerskom pristupu koji, također se nadovezujući na određene srednjovjekovne tradicije, karakterizira pozivanje na direktno svjedočanstvo Duha Svetoga u ljudskoj unutrašnjosti kao sredstva prenošenja Božje objave te njezina mjerodavnog tumačenja.The paper focuses on the basic settings that are crucial to genesis and understanding of the Reformation principle of sola scriptura. Firstly, attention is paid to the church-historical situation, to the situation in the late medieval devotion, or the existential religious situation in the late Middle Ages. It critically addresses the main features of folk devotion in the late Middle Ages. The Reformation is being presented as a movement that largely emerged from the urge of the late medieval man to attain God\u27s grace, but at the same time as the movement that has gradually articulated that urge in a different, selfish way. In the context of this \u27different articulation\u27, in which the Reformation partly inherited the late medieval movement devotio moderna, we can also observe the formation of the principle of sola scriptura. The paper also discusses the open questions that are put, i.e. left behind, by the Reformation motto of sola scriptura. It is shown that an appropriate understanding of the Reformational principle of sola scriptura lies in a constant challenge of balancing and in a sort of a “fix” among the three options in relation to the Bible: the first is Biblicism and/or Biblical fundamentalism developed specifically within Protestantism; the second is the Roman Catholic approach, which is a part of the medieval theological tradition and stands for the fact that the authoritative interpretation of the Bible is reserved for the Church, that is, for the church authorities in both the past (Tradition) and the present (pope, or Church Magisterium); and the third is the “enthusiastic” or so called “schwermer” approach, which, also following certain medieval traditions, is characterized by referring to the direct testimony of the Holy Spirit in the human soul as the means of transmitting God\u27s revelation and its valid interpretation